Daglas Kopland, jedna od kultnih ličnosti savremene književne scene i ideolog "generacije x", vrednost masovne kulture argumentuje na sledeći način: "Zamislimo mladog Japanca, Italijana i Amerikanca godine 1895. Šta im je zajedničko? O čemu mogu da razgovaraju? Apsolutno ni o čemu. Zamislimo onda iste te osobe u godini 1995. Sta imaju zajednicko i o cemu mogu da razgovaraju? Pa mozda o Majklu Džeksonu, Madoni, Mekdonaldsu, MTV-ju, Micubišiju... Pop kultura je sljasteći nakit na visokoj modi kulture. Njena lepota krije se u njenoj površnosti.
Citat iz manifesta Dade, pisan 1918. godine: "Najuzvišenija umetnost biće ona koja u svom svesnom sadržaju predstavlja hiljadostruke probleme tog dana, umetnost koju je raznela eksplozija od proste nedelje i koja večito pokušava da sakupi svoje udove nakon sudara od juče... Mržnja prema štampi, reklami, mržnja prema SENZACIJAMA tipična je za ljude koji više vole svoj naslonjač od ulične buke."
Kad američki avant-pop umetnici pogledaju kroz prozor, kaže Mekaferi, vide isto sto i berlinski dadaisti 1918. -zameštateljstvo buke, boja i duhovnih ritmova masovne kulture, vrisak i groznicu u duši društva. Visoka kultura je te slike i reči smatrala beskorisnim, ali avant-pop i dadaizam osećaju da haotični roj zvukova, slika, reči i podataka govori novim jezikom - tajnim jezikom "džanka" koji otkriva unutrašnji rad kolektivno nesvesnog naše kulture. Duh košnice ce nadvladati, upozorava Mekaferi; samo je pitanje hoće li zujanje mnoštva glasova postati buka ili melodija.
Citat iz manifesta Dade, pisan 1918. godine: "Najuzvišenija umetnost biće ona koja u svom svesnom sadržaju predstavlja hiljadostruke probleme tog dana, umetnost koju je raznela eksplozija od proste nedelje i koja večito pokušava da sakupi svoje udove nakon sudara od juče... Mržnja prema štampi, reklami, mržnja prema SENZACIJAMA tipična je za ljude koji više vole svoj naslonjač od ulične buke."
Kad američki avant-pop umetnici pogledaju kroz prozor, kaže Mekaferi, vide isto sto i berlinski dadaisti 1918. -zameštateljstvo buke, boja i duhovnih ritmova masovne kulture, vrisak i groznicu u duši društva. Visoka kultura je te slike i reči smatrala beskorisnim, ali avant-pop i dadaizam osećaju da haotični roj zvukova, slika, reči i podataka govori novim jezikom - tajnim jezikom "džanka" koji otkriva unutrašnji rad kolektivno nesvesnog naše kulture. Duh košnice ce nadvladati, upozorava Mekaferi; samo je pitanje hoće li zujanje mnoštva glasova postati buka ili melodija.
Izbor iz časopisa "Transkatalog"
Priredila: Marina Morrison
Priredila: Marina Morrison
No comments:
Post a Comment