FEMINIZAM se opisuje kao teorija i praksa koja polazeći od načela jednako-vrednosti muškaraca i žena, stvara ideologiju društvene promene sa ciljem poništenja ekonomske, društvene i političke diskriminacije žena i drugih opresiranih drustvenih grupa. Feminističke teoretske perspektive i shvatanja o prirodi i razlozima postojanja represije nad ženama, vrsti političkih strategija za postizanje društvenih promena, kao i u pogledu analize prirode i domena poželjnih promena su različiti. Zbog toga je feminizam višeznačni pojam i može se opisati kao opšta feministička teorija i zagovaranje ženskih prava. Postoje razni feminizmi: liberalni, marksistički, radikalni, socijalistički, psihoanalitički feminizam, postmoderni feminizam i feminizam trećeg sveta. Sve te razne tendencije i pravci su pre međusobno osnažujući nego suprotstavljeni. Manje-više sve feministkinje vide žensko iskustvo kao centralno za bilo koju teoretsku analizu i političku strategiju.
KAO filozofska analiza ideje roda i značenje polnih razlika, feministička teorija kritički vrednuje i objašnjava razloge društvene realnosti polno zasnovane diskriminacije, eksploatacije, nasilja i represije. Feministička teorija preispituje i analizira polne predrasude tradicionalne teorije i zahteva da se ta kritika radikalno transformiše u epistemološki okvir. Liberalne feministkinje stavljaju težište na jednakost prava i mogućnost žena da učestvuju u glavnoj društvenoj struji zbivanja. Radikalne feministkinje imaju za centar pažnje biologiju, a lezbejske feministkinje se usresređuju na prisilnu heteroseksualnost. Sve ispituju problematiku kako se patrijarhat manifestuje i održava. Od nedavno feminističke teorije naglašavale su jedinstvo različitosti ženskog iskustva i znanja. Postmoderne feministkinje razmatraju zategnutost između tih isključujućih teorija i odbacivanja determinisanosti stabilnih kategorija.
ZAGOVORNICE ženskih ljudskih prava identifikovale su ženska ljudska prava kao posebnu, odvojenu kategoriju zato što su, međunarodni pravni instrumenti koji treba da ih štite, stvoreni od strane muškaraca u muško orjentisanom svetu tako da ne sadrže mogućnost tumačenja na polno senzibilan način, i ne daju prava rešenja na specifična ženska iskustva diskriminacije i nepravde. Kada govore o ženama, zagovornice ženskih ljudskih prava stavljaju akcenat na različitostima između žena, koje se baziraju na njihovoj nacionalnoj pripadnosti, klasi, seksualnoj orjentaciji i drugim faktorima.
NASILJE prema ženama ili polno zasnovano nasilje (gender based violence) je pojam koji se odnosi na nasilje koje se najčešće, ako ne i potpuno ekskluzivno dešava ženama. Silovanje, seksualni delikt, domaće nasilje, prinudna prostitucija i sex traffiking su među formama nasilja koje se najizrazitije vrše od strane muškaraca kao počinioca, prema ženama kao žrtvama. Nasilje prema ženama često je kombinovano sa verovanjem da su žrtve prema kojima je ono upravljano, same nekako krive. Otkrivanje žrtava, minimizira ulogu i odgovornost ucinioca i države, stavljajuci umesto toga težište na ponašanje žrtve. Stav feministkinja je da nasilje prema ženama predstavlja glavni mehanizam odražavanja nejednakosti društvene moći između muškaraca i žena i odražavanja žena u podređenom položaju. Štaviše, nasilje prema ženama je deo šireg sistema institucionalne i ideološke dominacije. Nasiljem se kako pojedinac, tako i žena uopšte, drže u svojim restriktivno, od strane muškarca zadatim ulogama i ponašanjima. Time se takođe kontroliše ženska seksualnost i reproduktivne sposobnosti.
SEKSIZAM je diskriminacija ili predrasuda protiv ljudi na osnovu njihovog pola ili roda. Pojam se posebno koristi da označi diskriminaciju prema ženama. Pojam seksizam je stvoren šezdesetih godina da bi kritički opisalo ponašanje i prakse prema ženama kroz analogiju sa rasizmom. Istraživanja pokazuju da su sve osobine koje se smatraju muškim mnogo vise vrednuju i da se uzimaju kao norme, dok se ženske karakteristike i osobine obezvredjuju ili se smatraju nekakvim odstupanjem. Nejednaka društvena percepcija muškaraca i žena doprinosi odražavanju seksizma kao moćnog sredstva oblikovanja društva.
Literatura: Dr. Zorica Mršević
"Ženska prava u međunarodom pravu"
Priredila: Natalija Marković
KAO filozofska analiza ideje roda i značenje polnih razlika, feministička teorija kritički vrednuje i objašnjava razloge društvene realnosti polno zasnovane diskriminacije, eksploatacije, nasilja i represije. Feministička teorija preispituje i analizira polne predrasude tradicionalne teorije i zahteva da se ta kritika radikalno transformiše u epistemološki okvir. Liberalne feministkinje stavljaju težište na jednakost prava i mogućnost žena da učestvuju u glavnoj društvenoj struji zbivanja. Radikalne feministkinje imaju za centar pažnje biologiju, a lezbejske feministkinje se usresređuju na prisilnu heteroseksualnost. Sve ispituju problematiku kako se patrijarhat manifestuje i održava. Od nedavno feminističke teorije naglašavale su jedinstvo različitosti ženskog iskustva i znanja. Postmoderne feministkinje razmatraju zategnutost između tih isključujućih teorija i odbacivanja determinisanosti stabilnih kategorija.
ZAGOVORNICE ženskih ljudskih prava identifikovale su ženska ljudska prava kao posebnu, odvojenu kategoriju zato što su, međunarodni pravni instrumenti koji treba da ih štite, stvoreni od strane muškaraca u muško orjentisanom svetu tako da ne sadrže mogućnost tumačenja na polno senzibilan način, i ne daju prava rešenja na specifična ženska iskustva diskriminacije i nepravde. Kada govore o ženama, zagovornice ženskih ljudskih prava stavljaju akcenat na različitostima između žena, koje se baziraju na njihovoj nacionalnoj pripadnosti, klasi, seksualnoj orjentaciji i drugim faktorima.
NASILJE prema ženama ili polno zasnovano nasilje (gender based violence) je pojam koji se odnosi na nasilje koje se najčešće, ako ne i potpuno ekskluzivno dešava ženama. Silovanje, seksualni delikt, domaće nasilje, prinudna prostitucija i sex traffiking su među formama nasilja koje se najizrazitije vrše od strane muškaraca kao počinioca, prema ženama kao žrtvama. Nasilje prema ženama često je kombinovano sa verovanjem da su žrtve prema kojima je ono upravljano, same nekako krive. Otkrivanje žrtava, minimizira ulogu i odgovornost ucinioca i države, stavljajuci umesto toga težište na ponašanje žrtve. Stav feministkinja je da nasilje prema ženama predstavlja glavni mehanizam odražavanja nejednakosti društvene moći između muškaraca i žena i odražavanja žena u podređenom položaju. Štaviše, nasilje prema ženama je deo šireg sistema institucionalne i ideološke dominacije. Nasiljem se kako pojedinac, tako i žena uopšte, drže u svojim restriktivno, od strane muškarca zadatim ulogama i ponašanjima. Time se takođe kontroliše ženska seksualnost i reproduktivne sposobnosti.
SEKSIZAM je diskriminacija ili predrasuda protiv ljudi na osnovu njihovog pola ili roda. Pojam se posebno koristi da označi diskriminaciju prema ženama. Pojam seksizam je stvoren šezdesetih godina da bi kritički opisalo ponašanje i prakse prema ženama kroz analogiju sa rasizmom. Istraživanja pokazuju da su sve osobine koje se smatraju muškim mnogo vise vrednuju i da se uzimaju kao norme, dok se ženske karakteristike i osobine obezvredjuju ili se smatraju nekakvim odstupanjem. Nejednaka društvena percepcija muškaraca i žena doprinosi odražavanju seksizma kao moćnog sredstva oblikovanja društva.
Literatura: Dr. Zorica Mršević
"Ženska prava u međunarodom pravu"
Priredila: Natalija Marković
No comments:
Post a Comment